Neka je
klase
na
Želimo riješiti
jednadžbu
Netwonova metoda, koja se često zove
Newton-Raphsonova metoda ili metoda
tangente, sastoji se u sljedećem.
Pretpostavimo da nam je poznata
-ta aproksimacija
rješenja
i da želimo naći
-vu aproksimaciju
Taylorova formula za funkciju
za
u točki
glasi
Time smo dobili sljedeći algoritam.
Objasnimo sada zašto se ova metoda zove još i metoda
tangente. Jednadžba tangente na graf funkcije
u točki
je
Tada Newtonova metoda konvergira k rješenju jednadžbe
za
bilo koju početnu aproksimaciju
Dokaz. Kombinirajući uvjete iz
teorema, mogli bismo promatrati razne slučajeve, no može se
pokazati da se svaki od njih, uzimajući
umjesto
i/ili
umjesto
može svesti na slučaj
Rješenje. Izračunati
-ti
korijen iz broja
znači riješiti po
jednadžbu
Što se tiče izbora početne aproksimacije
i konvergencije,
primijetimo sljedeće. Za
imamo
Zatim, zbog
za svaki
je
i
Na kraju, iz pozitivnosti
funkcije
slijedi rast funkcije
pa je
onaj rub segmenta
u kojem
ima manju vrijednost. Da bi vrijedilo
U programskom paketu Mathematica se ovaj postupak programira vrlo jednostavno
Map[Nest[((k-1) # + c/#^(k-1))/k&,x0,#1]&,Range[p]]//Ngdje je
p broj aproksimacija koje želimo, a broj x0 je početna
aproksimacija. Naravno k je broj korijena koji se vadi.
Specijalno kad je
imamo formulu za približno računanje drugog
korijena
Rješenje. To je isto kao približno riješiti jednadžbu
i
Ako želimo ocijeniti grešku, primijetimo da je Newtonova metoda zapravo metoda iteracije, ako stavimo
Neka je